NASA: mangrovske šume ponovo se šire — šta su otkrili satelitski snimci
Nova analiza Landsat snimaka pokazuje oporavak mangrova posle decenija gubitaka. Najveći napredak zabeležen je u delovima Azije, Australije i Južne Amerike, ali opasnosti nisu nestale.

Sateliti su otkrili promenu dugogodišnjeg trenda
Posle decenija u kojima su mangrovske šume širom planete uglavnom nestajale, satelitska posmatranja pokazuju značajan preokret. NASA Earth Observatory je 13. novembra predstavila rezultate istraživanja objavljenog u časopisu Science, zasnovanog na dugom nizu snimaka satelita Landsat. Autori su pratili promene rasprostranjenosti i gustine mangrovske vegetacije od 1984. do 2023. godine. Njihov zaključak nije da je problem uništavanja obalnih šuma završen, već da se posle približno 2010. godine na globalnom nivou pojavio neočekivan rast.
Prema podacima navedenim u NASA-inom pregledu, u periodu od 1984. do 2010. zabeležen je gubitak od skoro 3.000 kvadratnih kilometara mangrova. Posle 2010. registrovano je povećanje od gotovo 2.000 kvadratnih kilometara. To nisu iste površine, niti se iz tih brojeva može zaključiti da je svako uništeno stanište vraćeno u prvobitno stanje. Ipak, reč je o važnoj promeni kada se posmatra ukupna rasprostranjenost ovih šuma, koje rastu u obalnim i plimnim područjima.
Gde su šume počele ponovo da rastu
Rast je posebno uočljiv u delovima Azije, Australije i Južne Amerike. Istraživači su zaključili da je približno dve trećine širenja nastalo kada su mangrovi prirodno kolonizovali nove površine, dok se preostala trećina odnosi na obnovu i ponovno obrastanje ranije degradiranog zemljišta. U mnogim oblastima krošnje su postale gušće i zatvorenije nego 2010. godine, što ukazuje na oporavak vegetacije. Takvi podaci dobijeni iz satelitskih snimaka nisu isto što i detaljan terenski pregled svakog pojedinačnog stabla, ali omogućavaju praćenje velikih prostora tokom više decenija.
Jedan od zanimljivijih primera nalazi se u Mjanmaru. U oblasti Myeik NASA prikazuje priobalni krajolik sa rekama, mangrovskom vegetacijom i poljima. Smanjenje pojedinih poljoprivrednih površina i ponovno širenje drveća mogu se pratiti poređenjem snimaka iz različitih godina. Autori istraživanja kao moguće razloge za preokret u pojedinim delovima zemlje navode zaštitu šuma, rad na njihovoj obnovi i prirodno nastajanje novih blatnih obala na kojima mangrovi mogu da se ukorene.
Šta pokazuje fotografija iz 2026. godine
Uz objavu je NASA prikazala snimke iste oblasti koji potiču od različitih generacija satelita Landsat. Stariji je nastao 14. februara 2010. instrumentom TM na Landsatu 5, a noviji 2. februara 2026. instrumentom OLI na Landsatu 9. Na novijem prikazu vidi se priobalje Mjanmara sa tamnozelenim mangrovskim šumama, vodenim tokovima i svetlijim površinama zemljišta. Slika nije fotografija snimljena iz aviona, već satelitski prikaz namenjen poređenju stanja vegetacije.
Satelitski materijal je pripremila NASA Earth Observatory, uz autorski potpis Michale Garrison i podatke američke Geološke službe. Poređenje dve vremenske tačke pomaže da se uoči kako se u pojedinim delovima priobalja menjala granica između mangrova i obrađivanog zemljišta. Za razumevanje opšteg trenda istraživači ipak nisu koristili samo te dve slike, već mnogo duži niz posmatranja iz perioda 1984–2023. godine.
Zašto globalni oporavak ne znači kraj opasnosti
Zhen Zhang, istraživač sa Univerziteta Tulane, istakao je da pozitivan globalni bilans ne sme da vodi opuštanju u zaštiti priobalnih šuma. NASA-in pregled navodi da su od 2010. gubici u pojedinim regionima i dalje bili veći od novih dobitaka. U delti Nigera nestanak mangrova doprineo je ukupnom smanjenju površine ovih šuma u delovima zapadne i centralne Afrike, dok su tropski cikloni oštetili vegetaciju u delovima Severne Amerike i juga afričkog kontinenta.
Mangrovske šume su važne zato što obezbeđuju staništa za brojne vrste i doprinose otpornosti priobalnih ekosistema. Nova analiza pokazuje da zaštita, obnova i prirodni rast mogu imati značajan efekat, ali ne pruža garanciju da će se pozitivan trend nastaviti svuda. Za stvarnu procenu potrebni su i budući satelitski podaci, lokalna merenja i praćenje uzroka nestajanja šuma. Zato NASA-in izveštaj predstavlja ohrabrujuću, ali pažljivo ograničenu vest o stanju prirode.
Izvori
Podeli vest
Pošaljite ovu vest prijateljima. Link prikazuje naslov i fotografiju članka.
Komentari
Prikaz odobrenih komentara je dostupan. Slanje novih komentara biće uključeno kada se završe zaštita od zloupotreba i urednička moderacija.





Učitavanje komentara...